srijeda, 8. siječnja 2014.

1. Heklane vunene rukavice


Od tanke vune vrlo je jednostavno napraviti tople rukavice sa prstima



Ovo su bile prve heklane rukavice koje sam davno sama napravila, bez uputstva i sheme.


Jednostavno sam izmjerila opseg ruke iznad zgloba i počela kružno heklati. Svaki čas uvlačila sam ruku u rukavicu i mjerila da li je dobro. Dalje sam jednako tako radila prste, dakle sve po procjeni i učila metodom vlastitih grešaka.
Jasno je vidljivo da ovaj moj uradak nije savršen, ali trud se isplatio. Osjećaj ponosa što sam ipak uspjela završiti rukavice bio je nevjerojatan. I to rukavice koje sam mogla nositi! Bile su tople i upotrebljive.
Uvijek sam vjerovala da je to komplicirano, da ja to ne mogu i ne znam!
Ako sam uspjela s rukavicama, ja onda mogu svašta!




Sada su te rukavice pred rashodovanjem. Vidi se da sam koristila dvije različite vune, što nikako ne preporučujem. Tada sam ih radila za vježbu - imala sam ostataka vune pa sam ih iskoristila.

Možda ću rasparati crni dio od deblje vune i napraviti moderne rukavice bez prstiju. Ostataka vune imam kao u priči :).
Ja sam sentimentalni hrčak i sakupljač starih stvari, tako da vjerujem da ću ih ipak sačuvati.

Zašto sam ove ofucane stare rukavice s greškama stavila u prvi post na blogu?

Željela sam reći da često možemo ostvariti više nego što sami vjerujemo!

Raduje me što je ručno pletena i heklana odjeća ponovo u modi. Vidim da se prodaje po izuzetno visokim cijenama.
Uzmice heklicu, heknadlu, kačkalicu, kukicu, kako se već zove diljem lijepe naše, nešto vune, pa se upustiteu avanturu izrade vlastitih kreacija!

Sjećam se, davnih dana, negdje u 70-tim, niša nisam znala o pletenju i heklanju. Moja prijateljica radila je fantasičnu heklanu odjeću: kostime od vune, prekrasne veste, čak i kapute!

Rekla sam joj kako je lijepo što to zna raditi. Tada mi je rekla: "Pa i ti to možeš! Nije uopće komplicirano!"

I tako, družeći se s njom odlučila sam pokušati. Stvarno nije bilo komplicirano. Prvi odjevni predmet kojeg sam sama napravila bio je heklani kostim od bijele vune, a drugi tanka pletena vesta, koju još negdje čuvam u ormaru za uspomenu :).
Nakon toga skupljala sam uzorke, kupovala časopis Burda sa shemama za pletenje i heklanje, knjige, i tako sam polako napredovala.
Danas je sve jednostavnije. Na internetu se za par minuta mogu pronaći tutorijali za sve i svašta.

Jako puno vremena gubimo čekajući nešto. Sjedimo u čekaonicama, kod liječnika, u parku s djecom, u tramvaju, da i u tramvaju :). Na putovanjima, dok gledamo televiziju, možemo iskoristiti vrijeme i napraviti nevjerojatne stvari. Ne treba ni spominjati da takav rad nevjerojatno opušta u ovo stresno doba.

Ovaj blog počela sam pisati iz nekoliko razloga. 
Jedan  je to što sada imam više vremena.
Drugi je to što sam uvijek bila kampanjac - ili bih nešto radila s velikim intenzitetom ili bih gurnula u ćošak i ne bih pogledala slijedećih pola godine. Pisanje bloga motivirati će me da konačno potrošim onu hrpu različite vune koja čeka u ladici da joj se netko smiluje.

Željela bih ovdje stavljati uputstva za izradu jednostavnijih odjevnih predmeta koji su pogodni za početnike, prikazati nešto od onog što sam izradila i nadam se susresti se putem interneta drage i kreativne osobe s kojima bi bilo lijepo izmijeniti iskustva. Nadam se da će mi se želje ostvariti.

I za kraj, ovdje vam ostavljam pjesmu iz davnih dana, čiji su mi stihovi bili inspiracija za naziv bloga.





Poslušajte i uživajte!








Do idućeg posta, budite mi sretni i kreativ

Nema komentara:

Objavi komentar

AddThis